Fora tekst, uzivajte sto niste na zapadu... Momo Kapor Na Istoku, sluzbenici rade od sedam do tri. Na Zapadu, od devet do pet. Sluzbenicki Istok se budi u pola sest. Cinovnicki Zapad u sedam. Mamurni Istok baulja kroz maglovito zimsko jutro, psujuci posao, drzavu, zivot, sudbinu. Istok je poluobrijan. To je zbog toga sto se brijao sinoc, da bi ujutru mogao duze da spava. Glatko izbrijani Zapad vozi se cutke metroom. Istok prica politicke viceve u pretrpanom autobusu. Zapad cita novine. Potpuna tisina. Niko ni sa kim ne razgovara... Istok se zaljubljuje u nepoznatu sluzbenicu sa zelenim ocima izmedju tri autobuske stanice. Naravno, on stize u pola osam na posao i kaze ljutito sefu: Sta je? Pa nismo, valjda, na Zapadu? Zapad pocinje da radi u devet. U to vreme Istok vec polako pocinje da dolazi sebi. Popio je tri kafe i procitao u novinama sta se dogadja na Zapadu. Do pola deset, Istok razgovara o tome sta je sinoc bilo na televiziji. Zapad vec uveliko radi. On ne moze da preprica sta se sve dogadjalo na dvadeset i sedam televizijskih kanala, jer niko nije gledao isti program. U pola jedanaest, Istok koji je imao dva sata prednosti nad Zapadom, odlazi na zasluzeni dorucak, koji se placa bonovima. Kao da je celoga jutra kopao, on doruckuje glavu u skembetu, gulase, pljeskavice, bureke, tripice, corbaste pasulje, jagnjetinu sa kupusom, podvarke i ostala laksa jela. Posle zvace cackalicu i popije tri piva, odlikovana na svetskoj izlozbi. Zapad ima pauzu za rucak izmedju dvanaest i trinaest casova. On stojeci pojede sendvic sa hladnom piletinom (belo meso) i popije 7 UP. Zatim se vrati na posao. U hodniku kuce u kojoj radi popio je prvu instant-kafu iz kartonske solje. Istok vec ima prednost od tri piva i dva vinjaka. Usput, cuo je za neku rasprodaju, pa je skoknuo da vidi o cemu se radi i vratio se posle dva sata u kancelariju. Zapad se dogovorio da sastanak Sindikata bude odrzan u subotu, kada se ne radi. Odlucivace se o mogucem strajku. Istok je preko Sindikata dobio zaledjenu junecu polutku, koju ce strpati u zamrzivac. Okrvavljeno odelo odneo je na hemijsko ciscenje. U tri po podne Istok se vraca kuci. Pre toga svraca na pihtije i jos jedno pivo. Zapad i dalje radi. Istok ruca. Porodica ide na prstima, jer se tata premorio na poslu. Zapad i dalje radi. Istok je prilegao na divan i uskoro hrce, posto je prethodno novinama prekrio lice zbog muva. Bude ga u 17h30 da gleda televizijski dnevnik. Istok ima hiljadu primedbi na ekonomsku situaciju. Zapad i dalje radi. Posto je odgledao vesti, Istok se baca na laksu veceru: kuvana svinjska kolenica sa renom i crnjak od tasta sa sela. Sest sati: Zapad se vraca kuci. Nema snage da cita novine u podzemnoj zeleznici. Zapad je iscedio sve iz Zapada. Istok je sveziji uvece, nego ujutru! On vec igra karte sa kumovima i otvara trecu bocu crnjaka. Na smrt umorni Zapad zbacuje mokasine sa nogu i pije viski da dodje sebi. Rusi se u fotelju i gleda treperave televizijske slike ne shvatajuci, uopste, sadrzaj. Pita se, ima li zivot bilo kakvog smisla? Kuda sve to vodi? Zatim bezvoljno vecera: bleda atlantska riba bez ukusa i bareno povrce. Casa belog vina. U tom trenutku, Istok je vec u prednosti za pet boca crnjaka. Zapad odlazi rano na spavanje. Sutra je radni dan. Zapad ce ziveti samo preko vikenda. Od petka u pet po podne, do nedelje uvece. Istoku je svaki dan praznik. Ne bih ziveo na Zapadu, kaze zeni, da mi daju milion dnevno! Zapad uzima pilulu za spavanje. Istok lakomisleno pozajmljuje novac od Zapada. Zapad odobrava kredite, da bi ziveo od kamata sa Istoka. I Istok i Zapad spavaju kao bebe i sanjaju u bojicama. Momo Kapor (Halo Beograd, Druga knjiga).