Dragi moji sirom sveta i Net-a, saljem Vam svima jedno vrlo interesantno pismo koje sam dobio, ali iz druge ruke. Usput, pitam moje iz Matematicke gimnazije - da li je ovo pisao nas Steva iz skole? Ako neko zna neka mi javi. ------------------------------------------------------------------------------ Pogled u proslost, sadasnjost i buducnost Ukidanje naftnog embarga i zabrana letenja JAT-ovim avionima jesu znacajni. Preostale EZ sankcije koje ukljucuju blokadu novcanog prometa, zamrzavanje imovine preduzeca i privatnika koji su povezani sa Milosevicevim rezimom i zabranu izdavanja viza Milosevicevim poltronima, nece biti ukinute odmah na NASU SRECU. Ako bi se to desilo sada, Milosevic i njegove pristalice bi opustosile srpske devizne rezerve. Ja se i dalje nadam da novac, koji su ovi ljudi bezocno opljackali u poslednjih deset godina, nece na kraju pripasti njima. Pored EZ sankcija postoje mnogo teze sankcije koje je uvela americka vlada. Jos uvek se ne zna, sta ce od americkih sankcija biti ukinuto. Medju njima se nalazi zabrana pristupa Jugoslaviji u svetske organizacije, uljucujuci tu i MMF (Medjunarodni monetarni fond). Da bi stvari bile jos gore, pomahnitali srbomrzac u americkom Senatu (Joseph Biden) je uspeo, da kroz americki Kongres proturi rezoluciju HR-1064, koja je po Srbiju porazavajuca. Nisam siguran, da je od ovoga nacinjen zakon, tj, mislim, da Bill Clinton moze da stavi veto na ovu rezoluciju. Ja sam euforican zbog toga, sto je nakon pedeset godina komunisticke diktature, izabrana SMENJIVA VLAST. Apsolutno je nebitno ko je dosao na vlast. Jedino sto je vazno jeste, da se narodu pokaze, da onaj koji je na vlasti, mora da odgovara za svoje postupke. Ako to nije slucaj, onda svako ko je na vlasti, moze i mora da bude smenjen. To je najznacajniji rezultat ovih izbora. Svakome, ko je pratio dogadjaje je jasno, da revolucija nije bila spontana. Novcem koji je opozicija dobila od Amerikanaca (CIA) su placeni policajci, vojnici, i specijalci van duznosti, koji su izvrsili prodor u Skupstinu. Velja Ilic je ovo potvrdio sa neskrivenim zadovoljstvom u jucerasnjem intervjuu Njujork tajmsu. Tim novcem takodje su placeni policija i vojska u aktivnoj sluzbi, koji su do juce sluzili Milosevicu. Operacija je bila pazljivo isplanirana, nista nije bilo stihijno i prepusteno slucaju. Policija u civilu je bila pomesana sa masom ljutih gradjana. Neki od policajaca u civilu su zamalo dobili batine, kada su gradjani otkrili, da koriste policijske voki-toki aparate za komunikaciju. Isto tako, svakom je jasno da DOS predstavlja tezak kompromis. Kostunica je tu ubedljivo jedini zracak nade. U DOS-u se nalaze osvedoceni separatisti i ljudi, koji su do juce insistirali na sahrani Srbije (Nenad Canak, Rasim Ljajic). Medjutim, treba uvek imati na umu, da su svi ti ljudi potpuno bezazleni po svom antisrpskom ubedjenju u poredjenju sa Slobodnom Milosevicem, koji je najveci krvnik koga je Srbija ikada imala. Taj maloumnik je izgubio 3 rata, sveo Srbiju na beogradski pasaluk, u Srbiju doveo 800 hiljada srpskih izbeglica i citav srpski narod doveo do prosjackog stapa. Da su kojim slucajem na celu Srbije/Jugoslavije bili Alija Izetbegovic ili Stipe Mesic, oni bi imali daleko vise milosti prema Srbiji i srpskom narodu od Milosevica. Ovo sam napisao jos 1992. godine i od tada sam nocima sanjao smaknuce Slobodana Milosevica, najveceg antisrbina u nasoj istoriji. Milosevic je sve uradio za novac, za licnu korist. Njemu je do Srba i srpskih nacionalnih interesa stalo koliko do lanjskog snega. On je potpuno bolestan covek, koji je bio spreman da zrtvuje stotine hiljada zivota, da bi se jos vise obogatio. On je usmenim naredjenjem iselio dve stotine hiljada Srba iz Krajine i tu vekovnu srpsku zemlju predao Hrvatima, kao da se radi o njegovoj prciji. Postavio je granicu na Drini i godinama sikanirao Srbe iz Bosne. Zatim je u Dejtonu zabio noz u ledja Republici Srpskoj. Predao je kompletno Sarajevo i dozvolio ogroman koridor, da se muslimansko Gorazde spoji sa ostatkom njihove federacije. Za uzvrat nije dobio cak ni tanak koridor kod Brckog. Opet se ponasao bahato, kao da je srpska Bosna njegova dedovina. U Dejtonu je pio viski celu noc i delio srpsku zemlju sakom i kapom. Muslimani, Hrvati, Richard Holbrooke i ostali posrednici su bili u soku, kada su culi na sta je Milosevic pristao. Na kraju je prodao i kompletan Kosmet. Na njegovu dusu su pali zivoti stotina Srba, koje su Siptari poklali kao stoku nakon povlacenja nase vojske i policije (primedba za Sorosevce: u ovom tekstu se ne diskutuje o stradanjima drugih naroda na teritoriji bivse Jugoslavije, koja su neosporna). Medjutim, koncept kolektivne krivice, koji se cesto pripisuje srpskom narodu je neodrziv. Zbog Milosevica su Srbi klani u Gospicu po treci put u ovom veku. Zbog njega su se na sopstvenoj zemlji pretvorili u izbeglice. Zbog njega ih vise nema u Krajini, Hercegovini, Kosmetu. Cak je i Prevlaku dao Hrvatima, a za to je kasnije optuzio `zlocinca' Antu Markovica. Bilo ko iz Srbije ili bilo koje druge zemlje bi prema Srbima imao vise milosti od njega. Cak i pohlepni i lakomisleni Vuk Draskovic, crveni vojvoda Seselj ili podmukli i prepredeni Djindjic. Ono sto je apsolutno van pameti je cinjenica, da je Milosevic sve ove godine uspevao da hipnotise srpski narod i da svoju osvedocenu antisrpsku politiku prikaze kao jedinu spasilacku alternativu u borbi protiv zavere, koju su protiv Srba skovali Amerikanci, Evropljani, Jevreji, Muslimani i jos gomila raznih politickih i verskih grupacija. Tacno je da su nas Amerikanci bombardovali dva puta u poslednjih deset godina i ne verujem, da ce Srbi ovaj monstruozni americki zlocin ikada zaboraviti. I dalje se nadam, da ce za zlocine protiv civilnog stanovnistva (RTS, Grdelicki most, kasetne bombe u Nisu, itd) pred sudom odgovarati americki rukovodioci. Medjutim, Milosevic je kriv za stradanja Srba, jer je zemlju gurnuo u rat, iako je sve vreme Srbima obecavao, da ce sa njim na celu biti postedjeni rata. Mogao je sukob na Kosmetu da se izbegne ali Milosevic ne bi zaradio ni priblizno toliko novca, koliko je dobio od samog rata, produzenih sankcija i patnji citavog naroda. Izvukao je poslednje devize iz srpskih slamarica, dok na kraju narodu nije preostalo nista za prodaju sem morala i casti. Mogao je sukob na Kosmetu da se resi i bez povlacenja nase vojske ali Milosevic nije bio dovoljno pametan za tako nesto. Suprotno zabludama velikog broja Srba, Milosevic je covek veoma skromne inteligencije i obrazovanja, sibicar iz Pozarevca, covek bez ikakvih manira, stila, ili klase. On je mogao samo ljude jos gluplje od sebe da ubedi u svoje sposobnosti kojih jednostavno nema. Okruzio se intelektualnim kreaturama i primitivcima kojima u Srbiji 1905. godine ne bi bilo dopusteno ni hodnike da ciste, a kamoli da budu u vladi. U susretima sa evropskim i americkim drzavnicima, Milosevic je mogao da igra samo jednu jedinu ulogu koja mu prilici, a to je uloga dvorske lude (seoski idiot u bukvalnom prevodu). Njegovo lupetanje, nedostatak obrazovanja, prostakluk koji izbija iz svake druge recenice, tupavo gledanje u sagovornika, sklonost ka picu i cigaretama, jevtini trikovi koje je naucio u Pozarevcu i slicno, nisu, naravno, mogli da ostave dobar utisak na strane drzavnike. Svi ti ljudi su vrlo brzo shvatili, da se radi o vrhunskom diletantu, sa kojim nije moguce ni razgovarati, a kamoli sklapati drzavne ugovore ili poslove. Apsurdno je Milosevica prikazivati kao branioca srpskih nacionalnih interesa. Cesto je RTS prikazivala opoziciju kao gomilu izdajnika i americkih poltrona, koji jedva cekaju da prodaju srpsku zemlju. Kakav vrhunski idiotizam! Bedno je to, sto su Draskovic ili Djindjic mogli da ponude Amerikancima sto Milosevic vec nije bio prodao ili bio spreman da proda. Najveci izdajnik i zlocinac u citavoj srpskoj istoriji jeste upravo Slobodan Milosevic. Prema njemu su cak i jugoslovenski/srpski komunisti, koji su se utrkivali u izdaji Srbije (Djilas, Minic, Tempo itd.) mala deca. Prema tome, dobro je sto je otisao. I dobro je sto ga Srbi NISU zajedno sa njegovom otkacenom zenom obesili na Terazijama. Barem smo se spasili jos veceg srozavanja u ocima citavog sveta. Nakon njegovog odlaska, Srbiji moze samo da svane. Ne povratio se vise nikada. Bilo ko je bolji od njega, a Kostunica je van svake sumnje, najbolje sto Srbija moze u ovom trenutku da ponudi. Nije cak ni bitno sto je CIA finansirala ovu revoluciju iako ce sigurno da zauzvrat traze mnogo (niko ne daje novac budzasto). Nema veze ni to, sto se Djindjic vec razmahao. Cujem da je poturio Gordanu Susu da vodi informativni program RTS nakon sto su mu propali pokusaji da sefa policije (Djurica) i sefa carinske sluzbe (Kertesa) zameni svojim ljudima. Treba uvek imati na umu, da je od sada pa na dalje svako zamenjiv i da vlast bez ogranicenja trajanja mandata vise ne postoji. Velika je sreca da Vuk i Seselj nisu uz Kostunicu i nadam se da su ta dvojica konacno i na srecu svih Srba zavrsili svoje politicke karijere. Rusi su svesno prokockali svoju sansu, da u Srbiji i na Balkanu igraju bilo kakvu ulogu u doslednoj buducnosti. Ta zemlja je potpuno propala delom zbog americke diverzije, a delom zbog sopstvene nesposobnosti. Rusija je ogrezla u jos vecu bedu i kriminal od Srbije. Citave generacije ruske dece su nepovratno upropascene kroz izgladnjivanje, zatrovanu sredinu, raspad socijalne zastite i negativan natalitet. Po stopi mortaliteta pri porodjaju i prosecnom prihodu, Rusija se priblizava africkim zemljama. Nerealno je, da Srbija ocekuje zastitu od takvog saveznika, jer Rusija jednostavno nije u stanju da Americi kaze ne ili da povuce bilo kakvu crtu. Pored toga, ruska vlada ne mari ni za sopstveni narod u bivsim sovjetskim republikama, a kamoli za Srbe na Balkanu. Iako su Srbi veoma bliski Rusima po kulturi, religiji, istoriji, fatalistickom prihvatanju sudbine, karakternim crtama itd, mislim da ce Srbija postepeno izaci iz zone ruskih interesa i dominacije. Kostunica ce nesumnjivo insistirati na postovanju zakona, kako domacih tako i medjunarodnih. To je njegov najjaci adut. Privatna svojina i slobodna trzisna ekonomija predstavljaju okosnicu zapadne politike. Ako ih Kostunica prihvati, vecina Srba ce sa zaprepascenjem gledati kako se odnos Amerike prema Srbiji menja iz osnove. Mnogi ce trljati oci u neverici i pitati se kako je moguce, da nam se dojucerasnji zakleti neprijatelji odjednom maltene dodvoruju (naravno sve ima svoju cenu, tek treba da se vidi koliko cemo mi morati da platimo). Da li to znaci, da Srbija mora da postane americka kolonija, da se ponizi i pogne glavu, da ukine sistem socijalne zastite, da rasproda u bescenje ili dovede do bankrota sva domaca preduzeca, da se nepovratno sroza u jos vecu bedu od one u kojoj se trenutno nalazi? Ovakve teze cesto zastupaju `branioci srpskih nacionalnih interesa', ljudi iz SRS, SPS, JUL i par marginalnih stranaka. Mislim da je nepotrebno da pricam, KAKO su ti ljudi branili srpske nacionalne interese u poslednjih deset godina i dokle smo na kraju dogurali. Osim ako im obraz nije debeo kao djon, ovi ljudi zaista ne bi trebalo da i dalje poturaju svoje deplasirano misljenje. To se odnosi i na one, koji se nakon Milosevicevog sloma ubrzano presvlace u nova odela i premazuju novim bojama. Izjave koje sada daju generali Pavkovic i Ojdanic, nesumnjivo izazivaju gadjenje kod velikog broja ljudi u Srbiji. Pitam se, sta je sa dekanom Elektrotehnickog fakulteta Vladom Teodosicem i njegovim pionom Milosem Labanom, koju su ne tako davno sa fakulteta proterali najcuvenije profesore i dovodili sljam sa beogradskih ulica da prebija studente. Mislim, da ce Srbija definitivno izgubiti mogucnost, da u potpunosti kontrolise svoju ekonomiju i da ce joj mnoga resenja jednostavno biti nametnuta. Ne mislim da je ovo tragicno. Ne samo zbog toga sto Srbija trenutno nema ekonomiju, vec prvenstveno zbog toga sto ce od raspodele kapitala na bazi trzisne ekonomije Srbi imati mnogo vise koristi nego od raspodele kapitala na bazi rodbinskih i partijskih veza.Vlasnik svake firme u Americi je svestan, da ce bogatstvo steci jedino ako bude bio spreman da ga deli sa svima koji u tom preduzecu rade. Postoji velika mogucnost, da kroz mehanizme privatne svojine i slobodne trzisne ekonomije na celne pozicije vecine preduzeca u Srbiji dodju zaista pametni i sposobni ljudi, a ne diletanti poput Radomana Bozovica (koji je do juce pljackao glavom bez obzira kao direktor Genexa), Mirka Marjanovica (kome dozivotna robija ne bi bila dovoljna kazna za privredni kriminal), i hiljade drugih, koji svoje pozicije duguju partijskoj pripadnosti, a ne sopstvenim sposobnostima. Ne treba zaboraviti, da je Milosevic `zapoceo' proces privatizacije prodajuci PTT Italijanima i Grcima. Naravno, njegov cilj nije bio poboljsanje radnih uslova, modernizacija opreme, sveze investicije itd., vec iskljucivo provizija, koju je sebi pohlepno strpao u dzepove. Siguran sam, da ce Kostunica u slicnoj situaciji imati na umu interese srpske drzave i naroda. Takodje sam siguran, da Srbija ne mora da se ponizi i pogne glavu da bi uspostavila nove odnose sa Evropom i Amerikom. Pred nama su uzbudljivi dani i velika nada u bolje sutra.Promene su uvek dobre narocito nakon pedeset godina strmoglavog sunovrata pracenog najvecom bedom, raspadom svih moralnih normi i porazavajucim gubitkom nacionalne svesti i teritorija. Srbija moze da postane demokratska zemlja sa punom slobodom medija, trzisnom ekonomijom i visokim zivotnim standardom. Omladina Srbije ima odlicno obrazovanje i zeljna je boljeg zivota. Pred njima je velika sansa i verujem, da ce je iskoristiti. Siguran sam, da za onim sto je ostalo iza nas, ne treba zaliti. Stevan Vidic