Neka uputstva za posetioce Srbiji Ti si obican, znatizeljan i otvoren gradjanin, koji hoce da upozna jednu neobicnu zemlju, da poprica sa njenim ljudima, da popije neko pice i vrati se kuci bogatiji za jedno neprocenjivo zivotno iskustvo. Evo najkraceg puta do tog cilja. Prvo sto moras da savladas, jeste: svakodnevna komunikacija Srba. I u Srbiji se, prilikom susreta, razmenjuju neke konvencionalne recenice, ali one su unekoliko drugacije od onih na koje si ti navikao. Da bi izbegao nesporazume i pogresna tumacenja, pokusaj da naucis sta kad treba da kazes. Kada te neko pita: Kako si?, niposto nemoj razvlaciti usta u ljubazan osmeh, isturati svoje blistavo zubalo i deklamovati: "Hvala, dobro sam", "Odlicno", "Vrlo dobro", "Super", i tome slicno, na sta si navikao. Kad neko nekoga u Srbiji pita: "Kako si?", obicaj nalaze da se neizostavno ponudi neki od sledecih odgovora: - Nikako! - Nikad gore! - Nista me ne pitaj? - Niti zivim, niti mrem... - Jel' me ti to zajebavas? Sta ce se desiti ukoliko na ovo pitanje das pogresan, to jest, nepristojno optimistican odgovor? Bices ocenjen kao preispoljna lopina, lazov ili provokator. A to ti, niposto vec na prvom koraku nije potrebno. Kad se s nekim upoznas, ili kad svog srpskog poznanika sretnes drugi put, nauceni refleks ce ti naloziti da mu kazes: "Lepo izgledas." To nikad ne govori. Ako to kazes, znaci da iz prethodnog saveta nista nisi naucio. Kad se u Srbiji dva poznanika sretnu, uobicajeno je i pristojno reci: - Nesto si mi zut, burazeru. Zove ilovaca, a? - Dobro ti ide, baki. Natovio si se k'o krme, ha, ha, ha! Pri tom, bakija treba dusmanski pljesnuti po stomaku. - Sto si ti nekad bila dobra riba!? Ako bas insistiras na tome da svog poznanika osokolis, evo kompromisnog resenja, u vidu komplimenta: - Dobar si mi, majstore, sada si super. Kad sam te video proslog meseca, mislio sam da neces da preteknes! Lako ce se desiti da te Srbin, s kojim si se tek upoznao, upita: Je li, kol'ka ti je plata? Nemoj se vrpoljiti i nemoj trabunjati o zadiranju u privatnost. Ako hoces da uspostavis blizak kontakt sa lokalnim stanovnistvom (a hoces, jel' tako?), onda lepo odgovaraj, kad te covek lepo pita. Pri tom, nije obavezno da kazes istinu. On, covece, istinu i ne ocekuje. Samo hoce da vidi ko si ti i sta si. Kao covek. Ti imas dve opcije: da mu kazes da ti je plata manja nego sto jeste, ili da je veca. Ako izaberes prvu, udri u kuknjavu, opljuni po gazdi, kvarnim kolegama i lopovskom rezimu. Ako se odlucis za drugu, hvalisi se, pricaj da si car u firmi, da nista ne radis, a para samo kaplje. Znam da ti je tesko to da shvatis, ali pazljivo slusaj. U oba slucaja, tvoj srpski sagovornik ce klimati glavom sa razumevanjem. Medjutim, ne uznosi se, prijatelju. Ako preterano oboris svoju cenu, reci ce u sebi da si nevidjena slepcina. Ako se precenis, otpisace te kao notornog lazova. Do prave mere u prijateljskom laganju doci ces samo iskustvom. Tu ti ne mogu pomoci. Tradicionalno srpsko gostoprimstvo. Vrlo brzo ces nauciti, ako si pametan i ako znas da slusas, da se citav srpski kosmos vrti okopitanja koliko je danas marka? Ne zamaraj dakle, svoju glavicu velikim pitanjima za koja si cuo da su u Srbiji vazna i slusaj sta ti pricam. Ako hoces da te uzmu za ozbiljno, muci: - Kol'ko je danas marka. Sretnes coveka, rukujes se, i kazes obavezno: - Kol'ko je danas marka? On kaze: "Dobar dan, nikad gore, a kol'ko je kod vas marka?" Sta ces sad, nesrecnice? Sta ako si ti Amerikanac, baratas dolarima i o ovom sudbinskom srpskom pitanju nikad nisi razmisljao? Nauci, pod hitno, da dolare pretvaras u marke, i da sve cifre, cene, vrednosti, izrazavas u toj valuti. Samo ti nauci i ne pitaj zasto. Ulazis u banku. Prilazis salteru. Smesis se sluzbenici (nikako da te oducim od rdjavih navika) i kazes: "Molim vas, promenite mi 200 dolara." Ako to uradis, pogledace te kao ludaka. I jos ce pozvati koleginice, da ti se zajedno smeju. Ne valja. Da ponovimo scenu: Ulazis u banku. Prilazis salteru (to je jos u redu). Namestis pokislo lice, i pitas: Imate li para? To pitanje ti zvuci jako glupo i besmisleno, jel'? Zasto u banci ne bi bilo para, i cega bi bilo, ako njih ne bi bilo? Mnogo si ti pametan. Ali, necemo se baviti specificnostima srpske ekonomije. Dovoljno je da mi verujes na rec da je, eto, moguce da u banci nema para, pa je stoga normalno da pitas da li ih ima. Ako ti kazu da ima, tvoja sledeca recenica ne sme da glasi: "Promenite mi 200 dolara", vec: "Koliko mogu da promenim?" Da, znam, i to ti deluje glupo, nece ti ona odredjivati koliko ti mozes da promenis, itd... E, pa, decko, moze. Zasto? Duga je to prica. Hteo si egzotiku? Dobio si je. Sasvim je prirodno da ti se desi da, bazajuci po nekom srpskom gradu, pozelis da odes na odredjeno mesto, a ne znas tacno gde se nalazi. Logicno je da se, u tom slucaju, za pomoc obratis nekom od lokalnih gradjana. Ako hoces kompletan dozivljaj, najbolje je da stanes na prvu autobusku stanicu, sacekas da bilo koji autobus otvori vrata i putnicima koji vise na stepenicama, dobacis pitanje: "Izvinite, gde je ulica ta i ta?" Jedni ce te gledati belo, a drugi ce ti, u glas, objasnjavati gde je. To i nije nesto narocito, mislis ti. Gresis. Moras znati da se Srbi dele na one koji ne znaju, a hoce da pomognu, i one koji znaju, ali nece da se mesaju. Sta cemo sad? Ovi ljubazni ce ti dobacivati: "Udji, udji, znam ja, otprilike, gde je ta ulica, sedi pored mene, recicu ti gde da sidjes. Udji slobodno, mnogo mi poznato zvuci!" Sta ces, kud ces, ucices. Raspalice se i polemika: - Treba da sidje na trecoj, kod bolnice. - Ma, koja bolnica, bre, kod mesne zajednice, treba da izadje, pa onda gore. Tako mi se, nekako cini! - Ne - recice oni sto, u stvari znaju, ali nece da se petljaju - ovaj autobus uopste ne ide do te ulice. - Lupaj, lupaj - recice onaj najljubazniji - samo ti sedi, decko, pored mene, seticu se vec ja... Ti ces, naravno, zavrsiti u nekoj pustari. Onaj ljubazni ce te lepo ispratiti, uz savet: - Ti sad ovde izadji. Pa, pitaj nekog... Posto si savladao pravila lepog ponasanja u Srbiji, zeleo bi da okusas i nesto od obecanih uzbudjenja i opasnosti. Da hodas po ivici i osetis neizvesnost. Nema problema. O tome se mozes informisati u poglavlju pod naslovom: Svakodnevne opasnosti i avanture Da krenemo od najjednostavnije situacije. Ulazis po prvi put u neku stambenu zgradu... Mrak je, a hol, normalno, neosvetljen. Pipas rukom po zidu, ne bi li pronasao prekidac za svetlo. I odjednom - baaam, strujni udar te baca na suprotni zid. Svetlo se u isto vreme pali i ti tek vidis, onako ugruvan i preplasen, da si prstima uhvatio gole zice. Prekidac je slomljen. Ostalo je celo ono u sredini, gde se bezbedno pritiska, ali to znaju samo stanari zgrade. Gledas u cudu, i pored skrhanog prekidaca primecujes otiske cipela. Trljas oci u neverici: tragovi cipela, na zidu, na visini od metar i po! Zona sumraka! Ne, dragi, nije Srbin jos savladao vestinu hodanja po zidovima, ali moze dobro da digne nogu kad zatreba! Kad ima motiv. Kad Srbe spopadne dert, ili kad im je dosta svega, onda, lepo, zama'nu nogom i skrse prekidac za struju. U paramparcad polome majcinog sina! Ako pored nekog drugog rashodovanog prekidaca (sa kojima ces se jos sretati) ne pronadjes tragove cipela, znaci da su ga slomili cipelom. Ili, pesnicom. Drugu vrstu specificnog srpskog uzbudjenja mozes praktikovati i sam, uz laki trening. Bilo kad i bilo gde. To je - prelazenje ulice van pesackog prelaza. Takozvani, laki srpski rulet. Iz americkih filmova znamo da kod tebe (ako si Amerikanac) ulicu, van obelezenog mesta, prelazi samo pomahnitali narkoman, sa kriminalnim dosijeom, u potrazi za drogom, ili policajac koji juri pomahnitalog narkomana! Niko vise. U Srbiji, naprotiv, svaki pristojan gradjanin, koji drzi do sebe, i ne trpi stege glupih, konvencionalnih pravila, precice ulicu tamo gde mu je cef. A cef mu je, najcesce, van pesackog prelaza. Sto je saobracaj gusci, raskrsnica nepreglednija, gust je veci. Ako je srpski gradjanin - baba sa cegerom ili cica sa stapom, tim bolje. Kako se akcija izvodi? Opusteno i nonsalantno. Niposto pretrcavanjem. Koraknes, dragi goste iz sveta, na kolovoz, recimo, kod Slavije, negde oko tri, i ne gledas ni levo ni desno. To je jako vazno. Ako je moguce, ne gledas ni napred. Ides, nogu pred nogu, kao da si na rodnoj livadi, pa seces ka potoku. Oko tebe, skripe kocnice, trube, psuju, a ti polako, klaj, klaj. U tome je fora. Da se vidi da nisi ti neki usranko... Probaj. Provesces se kao nikad u zivotu! Smrt - uzivo Ako ti je sve ovo nedovoljno snazno, pokusaj nesto trece. Kreni, u gluvo doba noci (kad srpski tinejdzeri obicno izlaze u zivot) u neko od omiljenih sastajalista mladih. Pretpostavljam da si nenaoruzan, jer ne trazis kavgu i nisi krenuo u polje ratnih dejstava. Super, to ti garantuje odlican provod. Ulazis u ukusno uredjen lokal, i sedas ledjima okrenut vratima.. Posto trazis uzbudjenje, to je odlicno. Time ces na sebe odmah skrenuti paznju jer srpski obicaj, koji ti jos ne znas, nalaze da se vratima nikad ne okrecu ledja. Saznaces uskoro i zasto. Sedas za sto i gledas oko sebe. Pogled ti se, slucajno, zaustavi na nekom momcicu. Obican pogled, ne izazivacki, cak ne - ni znatizeljan. To je, bato, dovoljno. Prvo ce te pitati: "Je li, majmune, sta gledas?" Dok se ti snadjes, vec ces biti solidno isamaran. Na kraju ce, tvoj golobradi novi poznanik, izvaditi automatsko oruzje i zaprangijati po kafani. Ako se dovoljno brzo bacis na patos, jos ces svojim prijateljima kod kuce, kad se vratis, moci da ispricas kako si u Srbiji gledao smrt uzivo. Kazes, dosta ti je ovo? Steta, bas sam htela da ti predlozim jedno pravo uzbudjenje i ubitacnu avanturu. Da, recimo, udjes u biznis, i uzmes da "valjas" nesto sto neko drugi vec "valja". To bi ti bio dozivljaj - za jedanput. Neces? Dobro, idemo dalje. Ako si ovo do sada uspesno savladao, ako te nije pregazila hladnjaca kod "Gazele", ubila struja ili izresetao neki srpski omladinac, sasvim si zreo za ozbiljnije kontakte sa lokalnim stanovnistvom. Cestitam. Sada si "stara kuka" i vec mozes da razgovaras, pa i da se sprijateljis sa Srbima. Tako ces ih, da ne zaboravimo nas osnovni cilj, bolje upoznati, a, vrlo je verovatno, i zavoleti. Srbi su, ma sta ti mislio, veoma znatizeljni, sirokih interesovanja i dobro potkovani u razlicitim oblastima. Neka te, zato, ne iznenadi sto ces morati da savladas i oblast koja se zove: Filozofska komunikacija sa Srbima. - Kosmicke teme: Srbi iskazuju veliko interesovanje za ovu oblast, sto ce ti mozda biti pomalo cudno, s obzirom na izvesne prakticne probleme sa kojima su u zivotu trenutno suoceni. Donekle si u pravu. Medjutim, tegobe svakodnevice ne mogu ubiti vecitu srpsku skepsu i zelju za novim saznanjima. Zato, budi spreman na pitanje: "Je l' ti, stvarno, mislis da su se oni vasi iskrcali na Mesec?" To pitanje vec decenijama svrbi Srbe, burgija i muci. Sta ces odgovoriti? Sva je prilika da ces promucati: "Pa, jesu..." Jao, samo to ne! Srbin ce ti na taj glup odgovor, izneti bar pet teorija o lukavoj americkoj zaveri i paklenoj obmani, s ciljem da se svetu zamazu oci. Sto su samo naivcine i progutale, ali ne i on. Ne brajko moj. Zna se dobro da je raketa, kao fol, otisla na Mesec, a u stvari se spustila u pustinju, u drzavi toj-i-toj. Ti ces, jos omamljen, napraviti sledecu gresku: "Pa, gledali smo na televiziji..." E, to ti je jaci argument! Srbin ce ti se u lice nasmejati: "Pise i na tarabi..." Da ti bas do kraja ne pricam sta pise na tarabi, malo je bezobrazno. Sve u svemu, ocenice te kao veliku naivcinu i - nista od zblizavanja. Zato, kad te Srbin pita nesto o iskrcavanju na Mesec, kazi samo: "Ma, koje crno iskrcavanje, to su price za malu decu..." - Spoljna politika i medjunarodni odnosi. Ova tema kod Srba tradicionalno ima posebno mesto. Sagledava se vise filozofski i poetski, nego prakticno. Razigrane misli i bogate maste, Srbi se po ovom pitanju ne zamajavaju dosadnim cinjenicama, vec vise sasvim originalnim teorijama. Koje, normalno, sami smisljaju... Mozda ce ti, stoga, biti malo teze da ih pratis. Dok ne udjes u fazon, slusaj. I ne protivreci previse. Ako si amerikanac, odlicno. Krenuce od americke politike. Ti mislis da ce se oboriti na ovo sada sto vi nama radite. Ma jok, to ce samo biti laka uvertira. Pokazace ti kako cete vi, na svim poljima uskoro grozno nagrabusiti. Dokazano. I to, ne zbog nas, nego uopste. Japanci ce vas ekonomski sa'raniti, Englezi ce vam, ne znam vec kako, udariti noz u ledja, Nemci ce vas dotuci, a kad se Rus opet uspravi: "Perje ce da leti". To, pak, nece biti nista, s obzirom na ono sto vas ceka na unutrasnjem planu! Zaigrace mecka i pred vasim vratima! Cudo ce da bude kad Crnci polude! Kamen na kamenu nece ostati! Ti samo klimaj glavom i cuti. Ili, ponudi neku ludju teoriju. Koju? Ne znam. Smisljaj. - Filozofiranje o buducnosti. Tema koja se u Srbiji ne moze preskociti. Obradjuje se duboko i siroko. Nista konkretno i prizemno.. Kada Srbin pozeli da s tobom poprica o tome, pitace te: "Sta ti mislis, kako ce ovo da se zavrsi?" Pri tom, nece definisati sta je to - ovo. To se podrazumeva, to treba da znas. Misli se na sve ovo. Pred tobom je nekoliko mogucnosti. Mozes da kazes: "Ne znam kako ce da se zavrsi. Ne razumem se ja u to..." Odgovor je, verujem, iskren, ali nije dobar. To ce biti razgovor. Ili ce, sto je jos gore, uvrediti ili razgoropaditi tvog srpskog sagovornika: "Mnogo mi se ti pravis naivan. Ko ce da zna, moj deda iz groba?" Druga mogucnost je da se pomognes vec znamenitom knjigom Artura L. Klarka. U njoj ima jedan deo o politickoj buducnosti Srbije, gde on predvidja dva moguca scenarija: "kratak fitilj" i "dugacak fitilj". Po prvom, Dejtonski sporazum ce biti dozivljen kao poraz ideje o Velikoj Srbiji i kao izdaja ovog sna od strane Milosevica, te ce ga siroko organizovana opozicija ugroziti i izazvati na akciju. Po drugom, Milosevic ce se konsolidovati, iskoristiti predah i sacekati momenat za novo dejstvo. U oba scenarija, glavne stvari ce se dogadjati na Kosovu. Ni ovo nije bas najbolji odgovor. Nesto se vec pokazalo kao netacno, pa ces ispasti glup u drustvu. Nesto je, opet, ispalo tacno, ali ni vi tu bas niste sasvim nevini. Sve u svemu, odgovor ce biti suvise pretenciozan i konkretan za ukus tvog sagovornika, pa ce ti opet natrljati nos: "Auuu, da nisi ti neki doktor za Srbiju?! Mnogo mi se ti razumes u nase stvari." Pa, sta je, onda ispravan odgovor? Na pitanje - sta ce biti, u Srbiji treba da se kaze: - Nece biti dobro, nece! - More, nek' bude sta 'oce! - Nek' misli ko je placen... - Jebem li ga... Cega se pametan stidi... Ako si, u komuniciranju sa Srbima, prosao i ovaj test, spreman si za ono najlepse. To se zove: Politicko opstenje kod Srba To je najveci stepen intime u Srba, kruna svakog ljudskog odnosa. Ako naucis da pravilno vodis politicke razgovore sa Srbima, bice to pocetak jednog lepog prijateljstva. Mada, moram da te upozorim, to ti nece ici bas lako. Tu vaze neka pravila koja ti nigde nisi mogao da naucis. Potrudi se i bice ti lepo. Svaki ozbiljniji politicki razgovor u Srbiji pocinje razmatranjem Kosovske bitke. Dohvati se Artura L. Klarka i nabiflaj osnovne stvari. Kratko je i pregledno. Bas kao za tebe: "Kljucni momenat u srpskoj istoriji dogodio se 28. juna 1389. godine. Srpske snage, pod vodjstvom kneza Lazara, susrele su se sa snagama otomanskog sultana Murata I na Kosovu polju, gde je sada srpska pokrajina Kosovo. Srbe je porazila otomanska konjica. Cim se plima bitke okrenula protiv njih, srpski vitez Milos Obilic je prebegao Turcima. Kada su ga doveli pred sultana da mu oda pocast, Obilic je izvukao sakriveni bodez i ubio sultana (verovatno je to prvi balkanski incident u kome je mirovna ponuda iskoriscena da se prikriju neprijateljske namere)". To procitaj da bi znao - i drzi jezik za zubima! Slusaj kao da pojma nemas. Gde ti mozes da shvatis tako nesto? Ne prekidaj Srbina dok izlaze. Nemoj, slucajno, da mu protivrecis: "Dobro,to je proslo, sta je bilo, bilo je..." Udarice mu krv u glavu: "Sta, dobro, sunce li ti zarko...?!" Nemoj, osokoljen svojim predznanjem, ni da velicas bitku, srpsko junastvo i Lazarovu zrtvu. Sta ako je tvoj srpski sagovornik jedan od onih koji misle da je to, stvarno, proslo i da - sta je bilo, bilo je...? Znaci, pravilo broj jedan glasi: kada se obradjuje ova tema, ti - cuti. Nikako ne pokazuj da razumes Srbe, da su ti njihova dela jasna i da si ih "provalio". To je najveca uvreda za Srbina. To ce ti biti malo teze da shvatis. Tacno je, s jedne strane, da Srbi pate sto ih niko na svetu ne razume, ali, s druge strane, duboko veruju da je to zato sto su oni takva jedna enigma koju amaterski um nikad i ne moze da shvati. Zato, ne potezi Klarkove istorijske analize. Cuvaj ih za sebe: "Mnogi Srbi veruju da svi njihovi problemi poticu od rdjavih dela drugih, opravdavajuci, tako, poteze Srbije. Iz srpske, nacionalisticke perspektive, Hrvati i Slovenci su bili nezahvalni prema Srbima koji su ih oslobodili od Austrijanaca, odbili su da prihvate srpsku dominaciju u Kraljevini Jugoslaviji i saradjivali su sa Nemcima. Slicno tome, i komunisti pod Titom, bili su nezahvalni prema Srbiji, koja je pretrpela najvece zrtve u Drugom svetskom ratu, za vreme nemacke okupacije." Mani se psihoanalize. Umesto toga, reci nesto toplo, ljudski: - Vi, stvarno, niste normalni... (uz smesak divljenja) - Cudo ste vi od ljudi... - Ovo - nigde nema... - Da mi je neko pricao, ne bih verovao, zivota mi... Kada se, u Srbiji, prica o politici, obavezno je da se prica sve najgore. Bez pardona. To je, u isto vreme, obicaj, drustvena konvencija i obaveza svakog normalnog gradjanina. Da oplete po vlasti, da napljuje opoziciju, da patos obrise sa medjunarodnom zajednicom. Ako se ovde zadrzis malo duze, videces da to nije bez veze. Ali, na pocetku, to ce te neminovno dovesti do pogresnih zakljucaka. Slusas, na primer, svog sagovornika, koji na pasja kola grdi rezim, skida mu sve svece s neba, kune i proklinje ... I, logicno, pretpostavis da pricas sa velikim protivnikom vlasti. Tu se ti osokolis, pa mu jos dodas vatre, opljunes muski, "jeste, jos su gori..." Na tom mestu, Srbin zastaje, gleda te prodorno i dostojanstveno, i kaze: "Ma, nemoj, sta mi naprica. Da nisu ovi tvoji bolji?" Sad ti treba da pokazes kol'ki si junak, pa da udaris po svojima. Nisi navikao? Probaj, nije tesko. Nije valjda da kod tvojih neman prljavog vesa? Nije nego? De, de... A lepo je da se "vataju po kancelarijama i jos da ih uhvate na delu, pa da ceo svet bruji..." U politickim razgovorima sa Srbima, ne oponiraj bez mere i ne povladjuj previse. Ako preteras u prvom, to moze da se zavrsi i telesnim obracunom; ako prekardasis u drugom, velika je verovatnoca da budes izvredjan kao nitkov i beskicmenjak. Balansiraj, prijatelju, a ako ti to ne podje za rukom, pokusaj da elegantno okoncas debatu. Izlaz potrazi u nekom od ovih zakljucaka: - Pusti ih, u bozju mater, oni su sebe zbrinuli... - Sve ce to preko nasih ledja da se skrsi. - Mali smo mi da to resimo. - Je l' ima ovde nesto da se popije? Ma sta ti mislio, nikada Srbinu ne ukazuj na srpske greske. Za srce ces ga ujesti, ti zmijo u nedrima! Znam da nisi kriv, kazi hvala svom prijatelju Klarku koji te je jako lepo poducio. To sto si procitao, zaboravi: "Moto pod kojim su se Srbi borili u ovom konfliktu - Samo sloga Srbina spasava - ilustruje srpsku percepciju sebe kao zrtve. Na nesrecu, to ne ostavlja prostora za preispitivanje sebe ili za uzimanje u obzir tudjih zahteva i interesa. Mnogi Srbi veruju da unutrasnji problemi njihove zemlje, kako ekonomski, tako i politicki, nisu rezultat bilo kakve srpske greske, vec kontinuiranih zlodela drugih, bila ona stvarna ili izmisljena." Cuj - izmisljena?! Zemljo, otvori se. Ne brljaj, drugar, po srpskim osecanjima, nego se vadi. Evo ti pojasa za spasavanje, u vidu nekoliko mogucnosti: - E, vala, ako ste. Tako im i treba... - Ma, nek' bombarduju. Jaka stvar... - Osetili su oni cvrsto... - Ko im jebe mater! - Udarace se oni u glavu, al' ce biti kasno... - Svaka vama cast... Lazi kad sa Srbima pricas o politici. Ne drzi se pravila kao pijan plota. Mozes da me poslusas od reci do reci, pa da, opet,nagrabusis. Na tvoju ljubaznu deklamaciju mozes da dobijes i ovakav odgovor: Tako treba? Ma, nemoj mi reci? Pa, je l' smo mi najpametniji na svetu? - Nek' bombarduju, je l' da? Pa 'oces ti, majmune, da dodjes ovde da se poturis? - Osetili su, kako da ne! Sve drhcu...! - Lako je reci - ko im jebe mater - kad ces ti sutra da uhvatis maglu. - Udarace se oni u glavu? Sve mi se cini da si ti vec udaren u glavu... - Svaka nama cast? Eee, moj bato, velika si ti budala... Sta da ti, dragi, preporucim jos od pustolovina? Da odes ti, ipak, na odmor u Spaniju, a?